NACIONALISTIČKE PREDRASUDE I SOCIJALNA DISTANCA

OD VANJSKE PREMA UNUTARNJOJ PRIJETNJI

Abstract

Nakon proglašenja neovisnosti od SFRJ 1991. godine, Republika Hrvatska našla se u ratu za neovisnost. Logična posljedica rata bile su snažne tenzije prema državljanima srpske nacionalnosti, mnogi od kojih su napustili teritorij RH nakon vojnih akcija 1995. godine i potom mirovne reintegracije okupiranih područja. Oni koji su ostali živjeti u RH ostvarili su pravo na državljanstvo i deklarativno sva prava koja pripadaju i drugim državljanima RH susreli su se, međutim, s nacionalističkim predrasudama, netrpeljivošću i ksenofobijom, a koje u nekim dijelovima RH postoje i danas.
No, istraživanje provedeno koncem 2008. godine, ispitalo je stavove građana grada Zagreba prema nacionalnim manjinama uključivši u pitanja o nacionalnim manjinama i neke druge društvene skupine. Prema rezultatima istraživanja, čini se dakle da, barem kada je u pitanju hrvatski glavni grad (a njega se može smatrati 'Hrvatskom u malom'), nacionalističke predrasude padaju u drugi plan te da primat na ljestvici prijetnji zauzimaju neka druga pitanja s čime se trend opadanja tenzija prema nacionalnim manjinama kontinuirano nastavlja. Zaključak rada je kako su netom nakon neovisnosti kao unutarnje prijetnje uzimani pripadnici nacionalnih manjina (najviše Srbi ali i drugi) s obzirom na vanjsku prijetnju u vidu Srbije dok se u novije vrijeme građani sve više okreću onome što smatraju prijetnjama, a to više nisu nacionalne manjine (a dakle niti Srbija) nego ono što smatraju društveno neprihvatljivim grupama od kojih osjećaju unutarnju prijetnju.